Koeficijent izgrađenosti (kig)

Koeficijent izgrađenosti (kig) je omjer površine zemljišta pod zgradama i površine građevne čestice. Prostorni plan za svaku zonu propisuje najveći dopušteni kig, pa on određuje koliko velik tlocrt kuće smijete izgraditi. Uz kig 0,3 zgrade na čestici od 600 m² smiju zauzeti najviše 180 m².

Koeficijent izgrađenosti parcele: što se ubraja

Prema Pravilniku o prostornim planovima, zemljište pod građevinom je vertikalna projekcija zatvorenih, otvorenih i natkrivenih dijelova zgrade na česticu, bez balkona. U koeficijent izgrađenosti parcele zato ulaze garaža, natkrivena terasa i nadstrešnica, a ne samo kuća. Neki planovi ne ubrajaju bazene, cisterne ni sabirne jame, ali to piše u odredbama svakog plana posebno. Što znači kig 0,3: zgrade smiju pokrivati najviše 30 % čestice.

Koeficijent izgrađenosti i koeficijent iskoristivosti (kis)

Koeficijent iskoristivosti (kis) je omjer građevinske (bruto) površine svih zgrada na čestici i površine čestice. Dok kig ograničava tlocrt, kis ograničava ukupnu površinu svih etaža zajedno. Plan obično propisuje oba, uz najveću visinu i broj etaža, i vrijedi ono ograničenje koje prvo dosegnete.

Kako izračunati koeficijent izgrađenosti

Površinu zemljišta pod zgradama podijelite s površinom čestice. Primjer: čestica ima 800 m², kuća tlocrt 120 m², a natkrivena terasa 20 m². Kig je 140 / 800 = 0,175. Ako kuća ima prizemlje i kat po 120 m² bruto, kis je 240 / 800 = 0,3. Najveće dopuštene vrijednosti pronađite u odredbama za provedbu prostornog plana grada ili općine, ili urbanističkog plana uređenja ako ga ima. Često se razlikuju za samostojeće i dvojne kuće. Površinu čestice uzmite iz geodetske izmjere, a ne iz oglasa, jer o njoj ovisi cijeli izračun.